1. veljače 2018

O Valentinovu, Erosu i ljubavi

W1siziisijiwmtgvmdivmdevm3rpmni5nnnrc19rdxbpzc5qcgcixsxbinailcj0ahvtyiisijc4mhg0mdajil1d?sha=b26cd219f7a7a12c

Sveti Valentin, Kupid, Eros, svi oni pronalaze svoj zvjezdani trenutak upravo u veljači - tom famoznom mjesecu ljubavi. No o kakvoj je ljubavi zapravo govorio čovjek imenom Valentin i kako smo zbog romantične strasti kojoj kumuje Eros zanemarili sve druge oblike ljubavi, otkriva popularni britanski filozof hrvatskih korijena Roman Krznaric u izvrsnoj knjizi Kabinet čuda, koja je u veljači na sniženju
 

Čovjek koji je stekao besmrtnost kao sveti Valentin zaprepastio bi se kad bi otkrio da je postao zaštitnikom romantične ljubavi. Njegova priča nije sasvim poznata, ali doima se da je bio svećenik nedaleko od Rima i da su ga u trećem stoljeću pogubili zbog kršćanskih vjerovanja. Svetkovina u njegovu čast prvi je put održana 496. godine, a najveći dio sljedećeg tisućljeća štovali su ga zbog moći iscjeljivanja bolesnika i bogalja. Potkraj srednjeg vijeka njegova se slava temeljila na ulozi sveca zaštitnika epileptičara, osobito u Njemačkoj i u srednjoj Europi, gdje ga umjetnička djela iz tog razdoblja prikazuju kako liječi djecu od napadaja. S romantikom nije imao ništa sve do 1382. godine, kad je Chaucer napisao pjesmu u kojoj je Valentinovo, koje se slavi u veljači, opisao kao vrijeme kad ptice – i ljudi – biraju partnere. Od tog trenutka njegov ugled iscjelitelja počeo je blijedjeti, a njegova godišnja gozba pretvorena je u prigodu da ljubavnici jedni drugima šalju  ljubavne stihove i da seoska mladež igra vesele ljubavne igre.

U današnje vrijeme godišnje se diljem svijeta razmijeni milijun čestitki za Valentinovo, a 11 posto parova u Sjedinjenim Američkim Državama izabere zaručiti se 14. veljače. 

Valentinovo je ponovno izmijenjeno u devetnaestom stoljeću, kad se pretvorilo u komercijalnu lakrdiju motiviranu pojavom industrije čestitki i masovnog marketinga. Valentinovsko ludilo u Sjedinjenim Američkim Državama buknulo je četrdesetih godina devetnaestog stoljeća: nakon samo dva desetljeća godišnje se prodavalo gotovo 3 milijuna čestitki, knjižica i drugih ljubavnih tričarija. U današnje vrijeme godišnje se diljem svijeta razmijeni milijun čestitki za Valentinovo, a 11 posto parova u Sjedinjenim Američkim Državama izabere zaručiti se 14. veljače. Način na koji je sveti Valentin pretvoren iz glasnika milosrdne kršćanske ljubavi u simbol romantične strasti postavlja važnije pitanje o tome kako su se naši stavovi prema ljubavi mijenjali tijekom stoljeća. Što je ljubav značila u starom svijetu ili u viteško Chaucerovo vrijeme? Kako je ideal romantične ljubavi razvio i oblikovao ono što danas očekujemo od odnosa? Ta bi pitanja bila zanimljiva francuskom plemiću Françoisu de La Rochefoucauldu koji je u sedamnaestom stoljeću izjavio: “Malo je onih koji bi se zaljubili da nikada nisu čuli za to.” Shvaćao je da su naša viđenja ljubavi barem dijelom izumi kulture i povijesti.

Većina nas iskusila je i užitke i boli ljubavi. Možda se sjećamo goruće želje i zajedničkog zanosa prve veze ili smo pronašli ugodu u sigurnosti dugotrajnog odnosa. No, možda smo i patili zbog osjećaja ljubomore te usamljenosti u stanju odbačenosti, ili smo se silno trudili da naš brak cvjeta i traje. U tim smo se teškoćama ljubavi sposobni snalaziti – i pojačati njezine radosti – ako shvaćamo važnost dviju velikih tragedija u povijesti emocija. Prva je gubitak znanja o različitim vrstama ljubavi koje su postojale u prošlosti, a osobito o onim koje su bile poznate starim Grcima, koji su znali da ljubav ne nalazimo samo sa seksualnim partnerom, nego i u prijateljstvima, među neznancima te sa samim sobom. Druga tragedija jest u tome što su te vrste ljubavi posljednjih tisuću godina uklopljene u mitsko shvaćanje romantične ljubavi, koje nas potiče vjerovati da ih je sve moguće pronaći u jednoj osobi, u jedinstvenoj srodnoj duši. Ogradi tog nasljeđa možemo umaknuti tako što ćemo ljubav tražiti izvan područja romantičnih veza te njegovati njezine brojne oblike. Dakle, kako bismo trebali započeti naše putovanje u povijest ljubavi?

Šalicom kave, dakako.

Eros

Stari Grci bili su jednako profinjeni u svojemu razmišljanju o ljubavi pa su razlikovali šest vrsta.To je suprotno našemu današnjem pristupu jer jednim neodređenim pojmom obuhvaćamo golem raspon emocija, odnosa i ideala

Suvremena kultura kave razvila je istančani vokabular za opisivanje mnogih mogućnosti uzimanja dnevne doze kofeina – cappuccino, espresso, flat white, americano, macchiato, mocha. Stari Grci bili su jednako profinjeni u svojemu razmišljanju o ljubavi pa su razlikovali šest vrsta.To je suprotno našemu današnjem pristupu jer jednim neodređenim pojmom obuhvaćamo golem raspon emocija, odnosa i ideala. Tinejdžer može izjaviti: “Zaljubljen sam”, ali je malo vjerojatno da time misli isto što i šezdesetogodišnjak koji kaže da je i dalje zaljubljen u suprugu, nakon svih godina koje su proveli zajedno. U intenzivnim romantičnim trenucima izgovaramo “Volim te”, a sposobni smo i elektroničku poruku olako završiti riječima “S ljubavlju”.

Stanovnike klasične Atene iznenadila bi sirovost našega izražavanja. Njihov pristup razgovorima o ljubavi nije bio samo začin tračeva na tržnici nego im je i omogućivao razmišljati o njezinu mjestu u vlastitom životu na načine koje mi jedva možemo pojmiti zbog našeg osiromašenog jezika ljubavi, koji je u kontekstu kave emocionalni pandan šalici instant-kave. Trebali bismo otkriti šest vrsta ljubavi poznatih Grcima i razmisliti o tome da ih uvedemo u svakodnevnu konverzaciju. Tako bismo možda mogli uspostaviti odnose koji bolje odgovaraju našemu osobnom ukusu.

Svi smo vidjeli čestitke za Valentinovo koje prikazuju malene, bucmaste Kupide kako lepršaju uokolo i odapinju svoje ljubavne strijele u ljude koji toga nisu svjesni, ali se u trenu zaljube jedni u druge. Kupido je rimska inačica Erosa, grčkog boga ljubavi i plodnosti. Za stare Grke eros je bio zamisao seksualne strasti i žudnje te je predstavljao jednu od njihovih najvažnijih vrsta ljubavi. Ali, eros je bio daleko od razigranog nevaljalca kakvim ga danas vidimo. Smatrali su ga opasnim, vatrenim i iracionalnim oblikom ljubavi koji vas može zaposjesti te ovladati vama. “Udvostručena žudnja je ljubav, udvostručena ljubav je ludilo”, rekao je Prodik, filozof iz petog stoljeća prije nove ere. Eros je obuhvaćao gubitak nadzora koji je plašio Grke, iako je upravo gubitak nadzora ono što mnogi od nas danas traže u odnosima, vjerujući da je “luda zaljubljenost” karakteristika idealnog slaganja.

Svatko se može prisjetiti priča o tome kako mu je eros ranio dušu. Mene je jednom namamio da cijeli svoj život preselim iz Britanije u Sjedinjene Američke Države – u konačnici neuspješno – zbog jedne žene.

U starim tekstovima eros se često povezuje s homoseksualnošću, a osobito s ljubavlju starijih muškaraca prema adolescentima, praksom koja je u petom i šestom stoljeću bila rasprostranjena među atenskom aristokracijom. Bila je poznata kao paiderastia, a taj je pojam iznjedrio jedan od najneobičnijih grčkih glagola katapepaiderastēkenai – “spiskati imovinu zbog beznadne ljubavi prema dječacima”5. Pa ipak, eros nije bio ograničen na isključivo muške odnose. Atenskog državnika Perikla eros je prisilio ostaviti suprugu zbog lijepe i iznimne Aspazije, koja je postala njegovom priležnicom, dok je pjesnikinja Sapfa bila poznata po erotskim odama ženama, uključujući one s njezina rodnog otoka Lezba (odatle potječe riječ “lezbijka”). Moć erosa pojavljivala se i u grčkim mitovima u kojima podvizi promiskuitetnih božanstava – napose bogova – otkrivaju kulturalne norme klasičnog društva. Zeus se svim silama trudio zadovoljavati svoje seksualne strasti pa se tako pretvorio u labuda kako bi zaveo Ledu, u snježno bijelog bika kako bi silovao Europu i u oblak kako bi iskoristio Iju.  Vizualno najupečatljiviji dokaz erosa u svakodnevnom životu pojavljivao se u opscenim “satirskim igrama” koje su slijedile izvedbe tragedija tijekom proljetnih kazališnih događanja u Ateni. Izvođači, napola ljudi, napola jarci, skakutali su uokolo s golemim penisima u erekciji pričvršćenim oko struka, začinjajući svoje govore vulgarnim šalama.  Patnje povezane s erosom očito je bilo moguće ublažiti vedrim komičnim olakšanjem.

Svatko se može prisjetiti priča o tome kako mu je eros ranio dušu. Mene je jednom namamio da cijeli svoj život preselim iz Britanije u Sjedinjene Američke Države – u konačnici neuspješno – zbog jedne žene. Vi ste možda bili toliko zaljubljeni u svojega prvog dečka da ste njegovo ime dali goticom istetovirati na svoju stražnjicu – pa i danas nosite dokaz o tome. Možda se s nestašnom dragošću prisjećate kako ste na medenom mjesecu vodili ljubav na svježem zraku jednoga pariškog parka. Ili ste se na prvi pogled zaljubili u svojeg predavača engleskog, sklonog opijanju, te se upustili u burnu vezu koja je završila suzama ili možda djecom. Bez obzira na to jesu li vaša sjećanja na eros ispunjena čulnom ljepotom ili dirnuta tragedijom, teško možemo zamisliti ljubav bez jake doze erotične strasti i žudnje.

iz knjige Kabinet čuda: kako nas povijest uči dobrom življenju. 

www.kokun.net

https://www.pharmacy24.com.ua/